uvodnik

svi su na početku bili amateri. neki su to i ostali cijelog svog života i ne pokušavajući potpuno i profesionalno svoj život posvetiti ovoj, sada, skupoj i često napornoj industriji zabave. na početku je to bilo hobistički, lijepo, netaknuto. često su se prvo oduševljavali fotografijom, pa shvatili da su pokretne slike puno zanimljivije, nabavili prve kamere, najčešće iz inozemstva, pa počeli bilježiti svijet oko sebe. nedugo nakon prve projekcije znamenitnog ‘ulazak vlaka u postaju la ciotat’, braće lumiére, na našim prostorima načinjene su prve snimke, pušteni prvi filmovi i napisana balkanska filmska povijest. trenutna filmska historiografija ovih prostora, govori nam o 1905. godini, kada su braća manaki u bitoli (makedonija) i dr. karol grossman u ljutomeru (slovenija) ordinirali svojim prvim kamerama, kupljenim u inozemstvu. najčešće su to u početku bile kratke bilješke onoga što se događalo u neposrednoj blizini, u gradovima i mjestima gdje su živjeli i radili, a zanimljivo je da većina snimaka nije zabilježena u centrima kulture i gospodarstva, u glavnim gradovima, već uglavnom kod pionira filma doma, u zapadnoslovenskom gradiću ljutomeru, u makedoniji u bitoli, a kod nas u šibeniku i splitu.

već ovdje postoje prijepori tko je zapravo bio najprviji na balkanu, ali gledajući iz današnje perspektive, to zapravo i nije toliko važno. važnije je da je nešto od toga sačuvano i da zahvaljujući domaćim filmskim arhivima i kinotekama, sada možete vidjeti nešto od tih bisera. zašto ‘trenutno 1905.’? jer postoje indicije da je snimano i prije, ali ništa nije sačuvano ili je pak poput srpskog primjera gdje je filmska ostavština čiča ilije stanojevića i louisa de beéryja otkrivena tek nedavne 2003. godine.

naša intencija, bila je pokazati što je to nastalo ‘iz ljubavi’ na samim počecima u nas, skupiti to i predstaviti vam u jednom, jedinstvenom programu. željeli smo pokazati snimke i filmove koje su snimili ‘domaći ljudi’ i s takvim upitima išli smo prema arhivima u ljubljani, skopju, beogradu, sarajevu i zagrebu jer, logično je, da su, ako gledamo teritorijalno, prve snimke kod nas napravili stranci na svojim proputovanjima, poput franka s. mottershawa, koji je 1904. snimio šibensku luku (iz hrvatskog arhiva) ili zajedno s arnoldom muir wilsonom ‘krunisanje kralja petra i. i njegovo putovanje kroz srbiju, novi pazar, crnu goru i dalmaciju’ (iz srpskog arhiva). iako smo se, kažem, pokušali orijentirati na ‘domaće ljude’, ponegdje to nismo mogli izbjeći, pa su nam kinoteke podastrle svoje materijale i mi ih sada predstavljamo vama. uživajte u dijelovima balkanske filmske povijesti, prvi put na jednom mjestu, samo na raf-u.

19.04., utorak, 18:00 h

MAKEDONIJA / 1905. – 1911.

milton i janaki manaki

1. babata despina na 114 godini kako prede / grandmother despina - aged 114 years spinning, 1905., 15"

2. domašna rabota pred kuka / home hand-made craft, 1905., 1'

3. školski čas na otvoreno / a school class in the open air, 53"

4. narodni ora od makedonija / macedonian folk dances, 1'06"

5. proslava na vodici vo bitola / celebration of voditsi - epiphany in bitola, 58"

6. manifestacii po povod mladoturskata revolucija vo bitola / manifestations on the occasion of yeuenes turcs revolution in bitola, 1'10"

7. romanska delegacija vo makedonija / romanian delegation in macedonia, 1911., 1'36"

8. turskiot sultan mehmed v rešad vo solun i bitola / the turkish sultan mehmed v. reshad in salonika and bitola, 1911., 3'29"

9. aleksandar karagorgevik vo poseta na bitola / alexandar karađorđević visiting bitola, 1'17"

10. svadba vo bitola / wedding in bitola, 2'

total: 15 min.

braća manaki

braća manaki rođena su u malom selu vlah avdela u blizini grada grevena (kostur područje). Braća, milton manaki (1882. - 1964.) i janaki manaki (1878. – 1960.) smatraju se pionirima filmskog snimanja i fotografije u jugoistočnoj europi.

janaki manaki radio je kao profesor crtanja u srednjoj školi u janjini (grčka), a 1989. godine otvara vlastiti fotografski studio u kojem njegov mlađi brat uči zanat i pomaže mu kao suradnik. milton je ubrzo postao majstor fotografije, učeći sve od svoga brata. godine 1905. sele se u bitolu, u tom razdoblju važno političko, ekonomsko i kulturno središte na blakanu, gdje otvaraju poznati fotografski atelje 'studio za umjetničku fotografiju'.

godina 1906. je također važna za braću manaki jer na poziv kralja karla prvog sudjeluju u velikoj svjetskoj izložbi u sinaiu, rumunjska. tamo osvajaju zlatnu medalju za svoju kolekciju fotografija i postaju službeni fotografi dvora. stariji brat, janaki posjetio je nakon toga nekoliko europskih metropola, gdje se po prvi put susreće s filmskom kamerom. u londonu kupuje bioscope kameru iz charles urban trading co. time započinje život makedonske kinematografije na balkanu. 

prvi filmske uratke napravila su braća u vlastitom rodnom mjestu avdela. tamo su ovjekovječilii 114 godina staru baku despinu, zajedno s drugim tkalcima u selu. ukupno su snimili 17,300 fotografija na 120 lokaliteta. snimali su sve važnije događaje u bitoli, koja je tada bila sjedište velikog turskog vojnog garnizona i važnih konzularnih predstavništava. među važnijim događajima koje je zabilježila njihova bioscope kamera jest posjet turskog sultana mehmeda v. rašida, srpskog princa aleksandra (1913.) i rumunjskog ministra istratea bitoli. snimili su brojne lokalne svetkovine kao i scene običnog života, ali i revolucionare iz mladoturskog pokreta te rastućeg makedonskog pokreta za nacionalno oslobođenje.

fotografija je bila njihova osnovna djelatnost. njihov atelje radio je čak u turbulentnim vremenima na balkanu - u prvoj polovici 20-og stoljeća (prvog i drugog balkanskog rata i prvog i drugog svjetskog rata). ovi povijesni foto-dokumenti su neprocjenjivi. oni pomažu da se rekonstruiraju relevantni događaji i identificiraju osobe iz regionalne povijesti bitole i šire. 

osim rada u svojem ateljeu i snimanja s filmskom kamerom, braća su također prikazvala filmove. prva projekcija u novom kinu 'manaki' pod otvorenim nebom u širokoj ulici održana je u 1921. Kasnije su izgradili pravo kino i prvu projekciju održali u prosincu 1923. kino je radilo s promjenjivim uspjehom i često mijenjalo vlasnike. godine 1939. spaljeno je u prah i pepeo...

SRBIJA / 1911.

louis de beéry (luj de beri), čiča ilija stanojević

jedna seoska srpska svadba , dokumentarni / srbija / 1911 / 17'

autor i snimatelj: louis de beéry, producent: svetozar botorić

u augustu 1911. godine producent svetozar botorić (koji se i sam pojavljuje u filmu) odveo je svog snimatelja luja de berija u selo majdevo, oko 250 kilometara udaljeno od beograda, da snimi udaju bratičine svog prijatelja mihaila minića, dugogodišnjeg poslanika tada vladajuće radikalne stranke. film sa ove svadbe, koji se u beogradu 1912. u botorićevom bioskopu 'pariz' prikazivao zajedno sa žurnalom o propasti titanika, jedinstven je primer reportaže u ranom srpskom filmu. naime, neobično talentovani luj de beri je vešto snimio sve najvažnije događaje sa svadbe, od izvođenja mlade iz kuće, svadbene povorke ka crkvi, povrataka kući, ručka za tri stotine zvanica na livadi ispred kuće i narodnog veselja i kola na kraju. posebno su značajni kadrovi snimljeni u samoj kući (što je bilo izuzetno retko u tom periodu), kao i portreti svadbara, s obzirom da se tu okupila 'srbija u malom': seljaci, građani, intelektualci, književnici, političari... čini se da je ovaj 'prvi srpski etnološki film' možda i najkompleksnija storija nastala iz saradnje svetozara botorića i luja de berija.

ulrih celjski i vladislav hunjadi , igrani/ čiča ilija stanojević, louis de beéry (luj de beri) / srbija / 1911. / 21'

autori: čiča ilija stanojević, louis de beéry (luj de beri), snimatelj: louis de beéry, producent: svetozar botorić, uloge: dobrica milutinović, aleksandar milojević, dragoljub sotirović, teodora arsenović, vukosava jurković, čiča ilija stanojević

u novembru 1456. godine u beogradskoj tvrđavi, ljudi zapovednika vladislava hunjadija, braneći svoga gospodara ubijaju njegovog takmaca u borbi za političku prevlast u ugarskom kraljevstvu, ulriha celjskog. iako mu je oprostio ubistvo svog ujaka ulriha celjskog, mađarski kralj ladislav v. menja politiku, i nevinog vladislava hunjadija osuđuje na smrt.

hronološki najstariji srpski igrani film 'ulrih celjski i vladislav hunjadi' (snimljen je nekoliko dana pre mnogo poznatijeg i ambicioznijeg filma ‘život i dela besmrtnog vožda karađorđa', ali je kasnije prikazan, zbog čega se u srpskoj filmografiji vodi kao drugi igrani film) pronađen je 2003. godine sa ostalim filmovima prvog srpskog producenta svetozara botorića, u kolekciji ignjata rajntalera (ignatz reinthaler), koja se čuva u austrijskom filmskom arhivu u beču.

neobično mračna, krvava i složena priča 'ulrih celjski i vladislav hunjadi', tipičan izdanak filma u slikama ili tabloima, na momente pati od početničkih slabosti i 'papirnatosti' svojstvenih snimljenom pozorištu, pre svega u nekim scenografskim i glumačkim rešenjima. međutim, ovim ostvarenjem se nagoveštava još uvek nedovoljno vešt, ali bez sumnje vrlo talentovan scenarističko-rediteljski duet stanojević–de beri, koji će ubrzo potom stvoriti prva remek dela srpske kinematografije, 'karađorđa' i 'cigansku svadbu'. njihov visok smisao za mizascen u kadru i vizuelnu kompoziciju, kao i šarmantni, tipično 'pateovski' trikovi, čine ovo devedeset godina izgubljeno i zaboravljeno delo, danas možda i zanimljivijim nego u vreme svoje prve i prave premijere, u decembru 1911. godine.

20.04., srijeda, 18:00 h

SLOVENIJA / 1905. – 1906.

dr. karol grossman

1. odhod od maše / dissmisal from mass in ljutomer, 1905., 42”

2. sejem v ljutomeru / the ljutomer fair, 1906., 1’20”

3. na domačem vrtu / in the family garden, 1906., 1’40”

total: 4’

dr. karol grossmann

dr. karol grossmann, slovenski filmski pionir, rođen je u drakovcima kao prvi sin lokalnog zemljoposjednika. u grazu je studirao pravo, a 1901. Godine otvorio je nezavisnu odvjetničku tvrtku u ljutomeru. isprva je živio u kući bivšeg distrikta štedionice, ali je 1910. preselio u novu kuću na glavnom trgu u ljutomeru.

karol grossmann je obrazovan čovjek, bavio se književnošću, kazalištem, prevođenjem i predavanjem. bio je inicijator i ulagač u nekoliko lokalnih gospodarskih projekata i vrlo aktivan pobornik slovenaca u društvenom životu tadašnjeg ljutomera. u prvom desetljeću dvadesetog stoljeća osobito ga je privukla fotografija i film. u dresdenu kupuje ‘laterno magico’ i dijapozitive za predavanja te amaterski fotoaparat (17,5 mm).

godina 1905. / 1906.,  napravio je prvi slovenski film: ‘odhod od maše v ljutomeru’ (‘povratak s mise u ljutomeru’), ‘sejem v ljutomeru’ (‘sajam u ljutomeru’) i ‘na domačem vrtu’ (‘u domaćem vrtu’). prva dva su ‘žive fotografije’, što je temeljna karakteristika pionirskog razdoblja povijesti filma. u trećem je prikazana njegova supruga matilda s bebom u naručju i kćeri drage i božene, koje se približavaju kameri, čime je u statičnome kadru prikazao ‘ljestvicu planova’. deset godina nakon izuma ‘novih medija’, zahvaljujući karolu grossmannu slovenija ništa nije zaostajala za drugim velikim nacijama. njegov drugi film ‘sejem v ljutomeru’ snimljen je u srcu grada.

po svjedočenju dr. božene grosman i dr. vladimira grossmana, 1915. u očevoj je kući nekoliko mjeseci u ljutomeru živio artiljerski podoficir fritz lang (1890. – 1976.), kasnije slavni filmski redatelj poznat po filmu ‘metropolis’, ‘nibelungen’, ‘žena na mjesecu’, ‘m’, ‘testament dr. mabusea’, ’lov na čovjeka’, ’ministarstvo straha’, ‘žena na prozoru’, ‘kad grad spava’...  provodio je vrijeme s njima tijekom ljetnih praznika i jako puno vremena u biblioteci karolova oca. spominje se i da je izrađivao skulpture u obližnjoj radionici keramike, a u prilog tome govori i fotografija koju je 1916. lang poslao grosmanovima

kao veliki obožavatelj snimljenih slika, a zatim i kao poznavalac filmske umjetnosti ne može se isključiti da je grossmann barem djelomično utjecao na jednog od najvećih redatelja zlatnog doba filma.

BOSNA I HERCEGOVINA / 1914.

anton valić

atentat na austro-ugarskog prestolonaslednika franca ferdinanda u sarajevu , reportaža/ anton valić / austro-ugarska, bih / 1914. / 3’30”

reportaža o principovom vidovdanskom atentatu 28. srpnja 1914. godine, koji je presudno utjecao na tijek europske povijesti, počinje dolaskom nadvojvode franca ferdinanda pred gradsku vijećnicu, nakon prvog, neuspjelog atentata. sam čin atentata, koji je uslijedio nešto kasnije, nije snimljen, ali su zabilježene njegove prve posljedice, tragovi pogroma nad srbima -  sarajevske ulice zatrpane stvarima izbačenim iz srpskih kuća i dućana na baščaršiji, što je bio samo nagovještaj kasnijih, još tragičnijih stradanja i početka velikog svjetskog rata.

pretpostavlja se da je ove jedinstvene povjesne kadrove snimio pionir bosansko-hercegovačkog filma anton valić i zatim ih prodao predstavnicima velikih europskih filmskih kuća, koje su ih kasnije koristile u svojim žurnalima o sarajevskom atentatu.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                            HRVATSKA / 1904. – 1920.

josip karaman, josip halla

1. šibenska luka, frank s. mottershaw, 1904., 2’

2. sokolski slet u splitu, josip karaman, 1910., 1’

3. procesija sv. duje, josip karaman, 1911., 2’

4. splitska luka, josip karaman, 1911., 1’

5. sprovod gradonačelnika vicka mihaljevića, josip karaman, 1911., 2’

6. kavana corso, josip halla, 1915., 1’

7. krunske svečanosti u budimpešti, 1916., 4’

8. doček vojvode od yorka 1918. u beogradu, 1918., 1’

9. general maister, josip halla, 1918., 1’

10. brišem i sudim, arnošt grund, ljudevit šašek, josip halla, 1919., 1’

11. skupština hhs-a u koprivnici: stjepan radić, josip halla, 1919., 9’

12. karneval u splitu, 1920., 2’

total: 27’

josipa hallla (1880. – 1960.) i josip karaman (1864. – 1921.) dvojica su filmskih entuzijasta, koji su iznimo doprinijeli razvoju filmskog medija u hrvatskoj, usprkos teškim uvjetima i nesigurnoj egzistenciji.

josip halla izučio je fotografski zanat, a tek se onda okušao u filmskom svijetu. u berlinu je radio i učio kod oskara messtera, jednog od utemeljitelja njemačke kinematografije. halla je patentirao i dva izuma za poboljšanje projekcije i razvijanja filma, a zanimanje za tehničke prepreke povezano je s nezavršenim studijem tehnike u zürichu. vratio se u zagreb 1909. godine s messterovim projektorom i jednom od prvih kamera u hrvatskoj, te pokušao egzistirati od kinematografskih predstava. nakon neuspjeha s kino- predstvama, okreće se kameri i snimanju, te tako 1911. godine snima dvije reportaže o plitvičkim jezerima i sinjskim alkarima. time se halla svrstao među prve profesionalne filmske snimatelje u hrvatskoj. sudjelovao je i u balkanskom ratu, gdje je radio kao dopisnik francuske tvrtke éclair, a njegovi materijali prikazuju se diljem svijeta (uključujući i zagreb). upravo će to prvo profesionalno iskustvo halli dati poticaj u profesionalni svijet hrvatskog filma, gdje biva prisutan gotovo uvijek tijekom dva svjetska rata.

josip karaman bavio se filmom kraće vrijeme, ali to ne umanje njegov doprinos hrvatskome filmu. jedan je od prvih pionira novog medija u dalmaciji i splitu. u splitu je bio poznat po mnogobrojnim djelatnostima i širokom spektru interesa. tako je primjerice vodio nekoliko paralelnih djelatnosti: vodio je papirnicu, organizirao lotto, vodio tvrtku javnog oglašavanja, osnovao gradsku glazbu, bio zastupnik glasovirskih tvrtki i radio kao kazališni impresario koji je u grad dovodio strane družine. godine 1907., nakon kupnje projektora, otvara prvo stalno kino ‘grand elektro bioskop’, poznat i kao ‘kino karaman’. njegovo kino poznato je i po djelatnosti koja je imala politički karakter, tako je primjerice programe imao na hrvatskome jeziku, umjesto na talijanskom. stoga ne čudi da je program kina želio obogatiti i lokalnim aktualnostima. godine 1910. nabavlja filmsku kameru kojom snima šest dokumentarnih filmova, od kojih su tri sačuvana. prvim filmom zabilježio je sokolski slet u splitu koji je održan 21. kolovoza 1910. iste godine u zagrebu je održan svesokolski slet, kojeg je također zabilježio karaman. sačuvana su još dva filma iz 1911. godine, prvi je ‘procesija svetog duje’, a drugi ‘sprovod splitskog načelnika vicka mihaljevića’.